Korištenje plina kao goriva na motorima gdje je napajanje gorivom riješeno pomoću rasplinjača (karburator, fergazer) prvi je način korištenja plina za pogon.
Uređaj se sastoji od:
– plinski tank (cilindrična ili toroidna boca)
– multiventil
– bakrene cijevi za dovod plina do isparivača
– LPG ventil
– isparivač
– ventil sa vijkom za podešavanje maksimalnog protoka plina
– mješač (mixer, flanđa) ili uvodnici u rasplinjač

Princip rada:
Plin u tekućoj fazi izlazi iz plinskog tanka kroz multiventil prema motoru, dolazi do LPG ventila koji ima kontrolnu ulogu i otvara tj. zatvara prolaz tekuće faze plina prema isparivaču. Tekuća faza plina se u isparivaču (samo ime govori) pretvara u plinsku fazu koja preko ventila za regulaciju dolazi do mješača gdje ulazi u motor. Ovaj način korištenja plina je jednostavan i najjeftiniji jer nema dodatne elektronike za regulaciju količine plina. Sistem za rasplinjače može se vrlo dobro podesiti i potrošnja plina ne mora biti veća od 20% u odnosu na benzin. Procedura koja se mora poštivati je osnovna za sve plinske sisteme. Dobar rad motora uvjetuje pravilan izbor mješača ili uvodnika i podešavanje smjese uz pomoć analizatora plinova. Posebno je bitno podesiti smjesu sa analizatorom ispušnih plinova jer se samo tako može podesiti da L-faktor bude što bliže stehiometrijskom omjeru Lambda = 1.

Nepravilnost u sastavu smjese koja se najčešće događa kod podešavanja na “uho” je presiromašna ili prebogata smjesa. Jedino kod sistema za rasplinjače moguće je namjestiti smjesu toliko siromašno da potrošnja plina bude manja od potrošnje benzina. Posljedica je da motor malo lošije “vuče” ali iz želje za uštedom to se tolerira, međutim takva siromašna smjesa je bogata kisikom i javlja se efekt “brenera” tj. veliko povećanje temperature koje uništava motor.
Nekada su najčešći auti sa plinom na rasplinjače bili Lade, Moskviči i Zastave. Istina je da su ti motori bili robusniji prema današnjim modernijim motorima, ali i njih je uništavala siromašna smjesa, samo što se o plinskom pogonu znalo puno manje nego danas. Problemi koji se javljaju kod instalacije autoplinskih sistema na rasplinjače je problem “čoka”.Kada motor sa rasplinjačem palimo na benzin, ako je motor hladan, aktivira se “čok”. zadatak “čoka” je da prvo potpuno a kasnije djelomično zatvori prolaz zraka. Na taj način se olakšava motoru da “povuče” benzin i da nastavi raditi iako je hladan. Dobra stvar je ako rasplinjač ima ručni “čok” i tada problema nema.

O čemu se radi:
Montiramo li na rasplinjač mješač ili “flanđu” moramo je staviti između filtera zraka i rasplinjača. Loše je to što tada plin ulazi iznad leptira “čoka” koji svojim zatvaranjem onemogućava ulazak plina, a samim time i paljenje motora. Da bi to spriječili instalateri rade jednu lošu stvar, a to je da isključuju automatski čok i time osiguravaju paljenje motora na plin. Loše je to što se malo od njih pita kako će motor upaliti vlasnik ako nestane plina ili se dogodi klvar na plinskom sustavu. Odgovor na to pitanje je nikako jer hladan motor na benzin ne pali bez čoka. Postoji način ugradnje ali bez mješača. Na tijelu rasplinjača se buši rupa u koju se zašarafi cijevčica promjera oko 10 mm. Ona se postavlja ispod samog konusa venturija i samim time je i ispod leptira čoka. Kod takve montaže čok je u normalnoj funkciji i za plin i za benzin.